Vec sam napomenula da se u Australiji dobro jelo i pilo. Pored klasicnih srpskih djakonija ( made by Bisa, Goca i Vesna) dosta smo rostiljali. Na pitanje kako izgleda tipican australijski restoran nasi kumovi su nam pokazali rostilj u parku i rekli: ovako. Vecina parkova ima zidane plinske rostilje sa jako kvalitetnom plocom od rostfraja. Pored rostilja je uvek cesma sa vodom, ponekad vrucom. Upotreba je besplatna. Ploce se jako lako ciste pomocu kuhinjske soli. Naravno da su pored rostilja uvek stolovi sa klupama, skoro uvek sa nadstresnicam.I potpuno smo u zabludi da su srbi po rostiljanju u svetskom vrhu:-)).Mi ipak vise volimo kafanu, muziku na uvce i prineto meso sa rostilja. Australijanci to rade licno.
Pored mesa jeli smo dosta voce i to dosta tropskog voca. Mango, lichi, dragon fruit,passion fruit, ananas, jako ukusne banane. Avokado je bio glavni namaz za dorucak a tu je nas kum Sima prednjacio. Poput zavisnika svako jutro se bacao na avokado. Sto je najgore navukao je i nas:-)).
Palova torta i ja-ljubav na prvi pogled. Umuceni belanci sa secerom, pecenje(susenje) u rerni jako dugo, poput nase puslice. Torta je hrskava spolja a unutra je meka poput munchmellowa. Preko torte se doda slag i sitno naseckano voce poput kivija, ribizla , jagoda, passion fruita,borovnica. Njam, njam... Inace postoji puno teorija kako je torta nastala i dobila ime, zajednicko je da je ime dobila po ruskoj balerini Pavlovoj koja je dvadesetih godina proslog veka bila u poseti Australiji i Novom Zelandu. Postoji velika svadja izmedju australijanaca i novozelandjana ciji izum je Pavlova. Ja ostajem neutrlna iako vecina izvora tvrdi da su novozelandjani ti koji su prvi napravili Pavlovu. Obecavam svecano da cu probati dobijeni (Minjin)recept.
Geen opmerkingen:
Een reactie posten